SkRiVeNe VaTrE

...Sometimes I stop to think and forget to start again...

13.06.2007.

Stvarnost ili San?

Ustajem! Hodam životom kao kroz san. Iza mene je ostala zgužvana postelja. Nemam volju da se okrenem i pogledam. Koračam naprijed! Idem, ali ne znam gdje. Žurim, ali ne znam zašto. Plačem, ali ne znam zbog čega. Ispred sebe ne vidim ništa, ali ne odustajem. Koraci postaju teški, ali trudim se svom snagom. Osjećam da posustajem. Padam! Udarac boli. Dižem se i ponovo krećem naprijed. I dalje je sve isto. Gubim volju za sve. Odustajem! Stala sam! Gledam u daljinu bez cilja. Tražim nešto, ali ne znam šta. Smijem se nečemu, ali ne znam čemu. Osjećam da me nešto pritišće...guši...boli. Ne želim da mislim o tome, ali bol postaje jača. Kraj mene prolaze ljudi, ali ja ih ne vidim. Osjetim samo da je tu neko. Prilaze mi ali ja ćutim, ne mogu da otvorim usta da progovorim. Možda i ne želim! Ne želim da me žale, a žale me. Ne želim da mi prilaze, ali prilaze mi. Ne želim da mi pričaju, ali pričaju mi. Ne slušam ih! Osvrćem se oko sebe, ali ništa ne vidim. Krećem naprijed i opet ona jaka bol u meni, opet me to zaustavlja. Pitam se ko mi to neda da idem dalje. Odgovora nemam. I sve je ostalo tako nedorečeno i ne izgovoreno. Sama ova putanja mog života. Sama ja u svemu ovom. Možda više nema smisla da idem dalje, ali negdje duboko u meni to želim. Stojim i razmišljam!

Vjetar puše! U jednom trenutku poželim da sam vjetar, da poput maestrala zaigram negdje daleko, gdje je sve savršeno. Podižem ruke! Preklinjem vjetar da me povede sa sobom, ali on samo prolazi pored mene. Ruke su ostale podignute, suza je kliznula niz obraz. Opet sam tu kao i na samom početku. Opet je sve isto. Osjećam da me nešto gura da idem. Okrećem se, ali ne vidim nikog. Oko mene je tama. Sve je crno. Sjetim se da je to možda onaj moj unutrašnji glas. Osmijeh mi se pojavljuje na licu. Krećem naprijed; brže nego prije. Trčim! Žurim! Mojom glavom prolaze razne misli, ali ona glavna me muči, „GDJE TO IDEM!“. Stajem! Pognute glave ispuštam suzu. Ne želim da plačem, ali suze same klize. Podižem glavu i vidim negdje u daljini svjetlost. Radujem se! Smješim se! Krećem naprijed, ali padam. Posustaje mi snaga, ne mogu da se borim. Odustajem! Spuštam lice ka dnu i tonem.

Oči mi se naglo otvaraju i shvatim da je to bio samo san!

09.06.2007.

Posljednji zalazak sunca

 

Živim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znaš, šminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugačije ne umijem! Sve je lažno, ovaj svijet je lažan...Ne želim pred lažnim svijetom lažno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grč, ljudi su slijepi! Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgaženo nehotice...Znam da znaš!!! Ne želim ovakav život, al’ ga živim!

Dok vjetar lagano provlači svoje nježne prste kroz moju kosu, a sunce svojim posljednjim zrakama daje ružičasti odsjaj mome licu, gledam u to more koje kao da gori pod plamenom velike užarene kugle koja se polako gasi....Opet ostajem bez teksta, opet me zalazak ostavlja bez riječi.... A more...mrzim ga.... ono je krivo za sve, za svaku moju suzu, za svaki moj bolan krik, za svaku ranu koju ću nositi na duši dok sam živa...Naizgled sve je tako savršeno, to crveno more, taj vjetar koji mi mrsi kosu, taj krik galeba....sve je kao iz bajke, romantično.....ali daleko je od toga.... Opet gledam u more, i opet proklinjem svu njegovu dubinu, širinu, predivnu modru boju, svako živo biće kojemu je more dom...Iako je more meni prestavljalo simbol, zaklela sam se sama sebi da nikada više moja stopala nece zapljuskivati valovi, da se moje tijelo nece presijavati u moru na mjesečini....Nikada više neću zaplivati tim modrim prostranstvom....nikada.....ne mogu...more je krivo jer te više nemam.......Otelo mi te..Bilo je ljubomorno na sve što smo imali, a imali smo previše, nešto veće od prijateljstva, nešto jače od ljubavi...imali smo ono o čemu neki ljudi mogu samo sanjati....Imali smo ljubav,sreću...imali smo život...Bio si dosta stariji i iskusniji od mene, ali nikad nisi dopustio da neko stane na put našoj sreći, našoj ljubavi.... bio si mi ljubavnik, ljubav, ali prije svega prijatelj... Znao si svaku moju pogrešku, svaku moju laž, svaku moju prevaru, svaki moj grijeh, znao si sve o meni i nikada me zbog ničega nisi osuđivao.....Sve sam ti govorila...znao si da nisi jedini u mome životu, da imam još nekoga, znam da se nisi s time slagao ali si me pustio da radim šta me volja i da ti se svaki put vraćam kada me slome tuđe laži, kada me dotuku bolne prevare, kada mi okrenu leđa i slome krila....Bio si moja sigurna, najsigurnija luka, moje nebo i moj zrak...Uvijek si bio za mene tu! Kada god sam te trebala, nikada ti nije bilo teško prevaliti ni milje kilometara da me dođeš utješiti, poljubiti i uspavati u svome naručju.... A sada, tko će me sada tješiti, tko će me sada ljubiti, uspavljivati.....Kome ću sada prolaziti prstima kroz smeđu kosu, kome ću sad gledati u prelijepe plave oči??? Kome???? Bože, zašto????? Zašto baš ti? Znam da sam ti obećala da neću plakati, ali ne mogu...stvarno ne mogu. Nemoj se ljutiti na mene...

Bila sam djevojčica kad sam te upoznala, ali sam se odmah zaljubila u tebe...Bila je to prva i jedina iskrena, pomalo dječija, ljubav...Bila sam svjesna da ti značim mnogo u životu, iako si ti imao stav da sam ja još dijete kojem su barbike i izlazak do 10 glavna preokupacija u životu... Uvijek si se smijao mojim šalama, glumio ozbiljnost dok sam plakala zbog razbijenog koljena.....učio sa mnom...slušao moje tajne, sve što sam ti pričala o „čarobnom“ prvom poljupcu“... Znam vrijeđala sam te...ali ti si trpio...jer si me voljeo...

Jedne prelijepe noći jedan dečko me strašno povrijedio i čim sam došla kući uzela sam mobitel i nazvala te. Iako je bilo kasno u noći došao si po mene i odveo me na „naše mjesto“...Sve sam ti ispričala, kako me htio iskoristiti...povrijediti. Pogledao si me svojim prelijepim očima i rekao: „Znaš mala ti si se stvarno promijenila, nisi više obična klinka, željna provoda...Ti si sad djevojka!“ Sjedila sam pored tebe i nisam mogla vjerovati svojim usima...Čvrsto sam te zagrlila, ali taj zagrljaj je značio mnogo. Nije bio obični zaštitični zagrljaj, već zagrljaj muškarca i žene...Pogledala sam te svojim smeđim očima i u tom trenutku usne su nam se spojile...nježni poljubci pu prerasli u vatrene...predala sam ti se cijelom dušom, srcem, tijelom i nisam zažalila, jer sam znala da ćeš sutra opet biti tu... Dani su nam prolazili kao u bajci...godinu dana smo bili jedno biće... i tada sam ja počela sa svojim glupostima, varala sam te i priznavala ti to, svjesna da ti svaki put otkidam sve veći dio srca, da te polako ubijam s time....ali volio si me, opraštao mi...voljela sam i ja tebe i zato sam ti se uvijek vraćala........Tako nam je prošla još jedna godina, koliko svađe toliko i ljubavi......sad se kajem, ali što to sada tebi vrijedi kada te nema više tu?? Šta ti vrijedi moje kajanje?? Ali kajem se i kajat ću se...zauvijek....Nisam ni slutila da će ta godina biti crna slutnja...

Da sam znala da ću tog dana posljednji put da te vidim, posljedni put da te poljubim na rivi, pošla bih za tobom...pošli bih zajedno... Ali ostala sam i čekala...i .............. šta sam dočekala???? Tugu, bol, suze, patnju, rušenje svih mojih snova....Želio si da ideš roniti, jer ti je to bila najveća strast...Pustila sam te i otišao si...ali otišao si zauvijek....

Prošla su dva sata a ti se nisi vratio...Slutila sam najgore, ali to sebi nisam htjela priznati.... Željela sam drugu istinu, a dobila sam ono nagore....Dobila sam smrt...tvoju smrt...Minute su prolazile kao godine...mobitel je nijemo šutao, a suze su klizile niz lice...kroz glavu su mi prolazile tvoje riječi :“mala, obećaj mi da nećeš plakati ako mi se nekada nešto dogodi....nemoj prosipati bisere zbog jedne svinje kao što sam ja“. Uvijek sam se smijala na tu tvoju zadnju rečenicu, jer smo dobro znali i ti i ja da sam jedina svinja u vezi ja....i uvijek sam ti govorila da neću palakti jer si me mrzio oduvijek vidjeti uplakanu...ali nisam mogla....plakala sam. Nakon izvjesnog vremena javili su mi da su našli tvoj gliser...Znala sam da je sve gotovo...došao je kraj... dotrčala sam do njih, ali mi nisu dali da priđem gliseru.....počela sam vrištati, urlati, tresti se....morala sam te vidjeti još jednom....Vidjeli su da ne odustajem pa su me pustili...pogledala sam tvoje lice, plavo.....usne ljubičaste, beživotno tijelo...ljubila sam te hladne usne, milovala sam ti kosu, grlila te.........vrištala.......suze su me gušile, snaga me je izdala...pala sam u nesvjest....

Tada sam se zarekla da nikada više necu kročiti nogom u more....

Evo još samo koji minut i sunce ce zaći, nestati za danas, a sutra kada ponovno izađe ja ga neću vidjeti jer me više neće biti na ovome svijetu......predugo sam čekala, trebala sam to napraviti istog trena kad su te dovezli mrtvog sa gliserom, trebala sam odmah ispuniti svoje obećanje koje sam ti jednom dala NIKADA NAS NIŠTA NEĆE RASTAVITI, UVIJEK ĆU BITI UZ TEBE, KOLIKO GOD GLUPOSTI NAPRAVILI ILI JA ILI TI, ZNAŠ DA ĆEMO BITI ZAUVIJEK ZAJEDNO.Nisam trebala živjeti još godinu dana bez tebe, ali kao da i nisam živjela.....sad još samo me jedan korak dijeli od našeg ponovnog susreta, sretna sam, vidjet ću te opet, ponovno ću te poljubiti, zagrliti, igrati se sa tvojom kosom, ponovno ćeš me gledatio svojim plavim očima....Znam da ćeš se ljutiti na mene jer činim glupost, znam da ćes mi to reći, ali oprostit ćeš mi jer dobro znaš da ja bez tebe nemogu i ne znam živjeti...........

 

 

 

08.06.2007.

COME BACK…(Vrati se... prevedena na engleski)

You left me! You left me in eternity of darkness where from I dont see the way out. Silence is screaming  like long lived undead. I am screaming for you, unfortunately you are gone. The wind is caring my last breaths and in those breaths my prayers for you, COME BACK TO ME, MY LOVE. I am trying to get used to the life without you, to this world without you, I have no success in that. There is million people around us, but it all comes down to the one. I still panic when I think that your gone, that I am all alone. I forget to breath. And I know that there exist something beautiful in that whole imperfection. The beauty that I saw, due to you. The strength that could never be taken away and belief that we will be together in some other reality. Why dear God, since you took him, why  didnt you take me too? Why? Why? Why did you have to leave, and I hade to stay? Why you did not take me with yourself? Dont you understand that there is no life for me without you?

Now I am just another soul without the goal, without the life! Now I am the breathing body with no life! Tonight my heart is tied up, the pain is killing me inside, I feel hopeless and lost. I wont to hold you, to kiss you, and even if thats the last thing to do. I am holding your photograph in my hands, my tears are falling on it, and I am hating the day that you left. I miss you my love, I miss the look of your beautifully green eyes, I miss your strong hands and warm touches of our bodies. Why did everything had to finish this way? I ask myself if I will be ever capable to love someone else, and not to look in him something that is yours?! Even thou your voice is the breath in the wind, I can hear it. Even thou you left me to wonder in the darkness alone, even thou you are between the rocks and on the sky, I see you. Wherever you are and whatever you do, your still here with me, in main heard youll forever be alive.

29.01.2007.

Nešto što mi je probudilo sve uspomene....a usput i odlična je pjesma...meni bar :)

Amel Ćurić - Stara ljubav
Gdje si sad opet pomislim
da li pamtis kad smo skupa bili mi
da li pamtis dodire nase ljubavi

Da l' me kunes ili ne kunes
mozda cutis da te ugrijem
dok ne prodju preduge
zime dosadne

Gdje smo sad opet pomislim
da li pamtis kad smo skupa sanjali
sad kad saznali smo razloge
nase ludosti

Kad samoca srce potopi
i slana kap iz oka izroni
zapjevace andjeli nasoj proslosti

Ref. 2x
Ja sebe kunem
dok ulicom blatnjavom prolazim
i nadu psujem
jer vise te nema u meni

Te stare ljubavi

Gdje smo sad opet pomislim
da li pamtis kad smo skupa sanjali
sad kad saznali smo razloge
nase ludosti

Kad samoca srce potopi
i slana kap iz oka izroni
zapjevace andjeli nasoj proslosti

Ref. 2x

Te stare ljubavi

Te stare ljubavi

08.01.2007.

...Novi početak...

I sad se pitam dal' je ovo sve potrebno!? Dal' i ovo treba da bude o njemu ili može jednostavno samo da bude neki mit, odnosno novi post. Dugo me nije bilo, povukla sam se jednostavno, ali opet sam tu među svima vama i baš s vama želim podijeliti svoje osjećaje. Dugo sam razmišljala da ukinem svoj blogg, ali to ne mogu uraditi, ne mogu sebe sama uništiti, jer to sam ja. Svaki moj post je dio mene, svaka moja priča je ogledalo mje duše. Sinoć sam pričala s jednom osobom koja me ohrabrila da krenem dalje, da nastavim graditi sebe samu i hvala joj puno za to. Jutros sam čvrsto odlučila ići dalje, a bolom ili bez njega, ja idem dalje. Hvala ti ...idealno loša..., hvala ti što vjeruješ u mene. Istina da je cijeli moj blogg temelj tuge i boli, ali i meni će svanuti sunčan dan, i ja ću biti ispunjena i sretna. Jednostavno to moram željeti da bi se i desilo. Kad se sjetim šta se sve desilo u protekla dva i pol mjeseca, skoro tri, nasmijem se. Otkako nismo skupa zdravije živim. Imam svoje interese, ciljeve, organizovana sam i puna planova. Ti mi više ne preokupiraš misli. Ako ovo ikad budeš čitao, čudit će te što sam ovako hrabra i ovo sve govorim, ali jesam. Smijem reći istinu a da pri tom ne mislim kako ćeš je ti vidjeti. Više mi nije bitno dal ćeš me poželjeti natrag, dal će ti biti žao što si me izgubio. Sve je to ostalo iza mene, negdje daleko u prašini.DA, od danas sam nova ja, od danas ti više nisi dio mene. Priznajem bilo je teško, patila sam, plakala sam, al' i tome dođe kraj. Još uvijek te volim svim srcem i voljeću te sigurno dok živim, al ovako je lakše. Često se sjetim svojih prijatelja kad su plakali dok sam im pričala o svojoj ljubavi. Da sam znala da će biti ovako i ja bih plakala. Moj život je još uvijek prazna priča. I sam ovaj post pomalo nema smisla. Šta reći? Šta napisati? Stvarno ne znam! Vjerujte mi da ne znam! Možda i znam, ali ne želim. Ne želim da više pišem o njemu. Želim da i s njim bude jednom kraj. Želim da živim slobodno. Možda pak i neke smaram s ovim, mislim vjerujem da smaram, ali vas sviju molim za samo trun pažnje. Znam da će se mnogi pronaći u mojim postovima i baš takvim želim puno sreće i da što hrabrije krenu naprijed.

 

Vaša NeZnAnKa

 

Volim vas sve....

29.12.2006.

...Pjesmu mi je posvetila jedna osoba...i sad je to moja zvijezda vodilja,moj znak i moja himna....jer to je sve sto imam od njega....

YU Grupa
Od zlata jabuka

Cudne se stvari sa nama zbivaju
oci ti silne lazi skrivaju
za druge mi smo vrlo srecan par
gluma i daje svemu pravu car

Ti imas neku vrlo cudnu moc
zbog tebe ja ne spavam celu noc
cekam trenutak kad ces opet doci
da me izlude tvoje plave oci

Ti si daljina sto me odvlaci
carobnjak sto mi razum pomraci
kada si sa mnom ja sam opcinjen
od jedne reci ja se opijem

Ref.
Moja si od zlata jabuka
moja si voda
moja si od zlata jabuka
moja si

 

 

 

20.12.2006.

...Posvećeno jednoj osobi... (SvE ŠtO Je LiJePo KrAtKo TrAjE)

Goodbye my lover

 

 

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.

 

21.11.2006.

...Zar je potreban naslov...???...

Sve je u meni mrtvo, ne dopire do mene zvuk,
umro mi je očiji vid,
i sve kao da je ostalo iza velike gvozdene kapije koja se muklo zatvorila zamnom,
i nisam više čovjek,
već nemirna besana misao,
koja je potonula i pritajila se na dnu mog života...

14.10.2006.

...MI više ne postojimo...

...e moji dragi bloggeri da vas obavjestim da MI više ne postojimo...

...opet po ko zna koji put je gotovo...

...opet se nastavlja priča...

...patnja...bol...tuga...

...al proći ce jednom....

...ništa nije vječno....

ljubim vas sve.....

27.09.2006.

...Something about you...

Možda se na samom početku pitaš...ODKUD SAD MAIL???...i to baš od mene, ali ljubavi osjetila sam potrebu da ti nešto napišem...da ti nešto posvetim.

 

Sjedim u sobi s Majdom i Šejlom...sve smo nekako tihe...Maja leži, Šejla čita moj dnevnik, a ja pokušavam na što ljepši način napisati nešto za tebe.

 

Upoznali smo se preko interneta i sve je počelo zahvaljujući tome. Ne sjećam se početka našeg komuniciranja...vjerovatno jer sam te tad smatrala samo jednim više u nizu drugih. Međutim danas je to drugačije...danas mi značiš više od sviju. Danas si samo ti tu, a svi drugi su nebitni. Prošli smo kroz trnovit put...boljelo je, i ti to znaš. Nije bilo nimalo lako...ali vrijedilo je. Neću pisati o tome, jer toga se ne želim više prisjećati, to je ostalo iza nas. Bitna je sadašnjost i to da smo mi sretni. Možda si ti tamo negdje daleko...ali znaj dušo da si ti uvijek ovdje pored mene...u mom srcu.

U ovih mjesec dana naše veze osjećala sam se kao najsretnija osoba na svijetu i još uvijek se tako osjećam i hvala ti za taj osjećaj...hvala ti što postojiš...što si tu i kad nisi tu...hvala ti što me voliš...i što si učinio da i ja ponovo zavolim. Možda sam te gušila svojim pozivima...porukama, ali ja sam se samo bojala da te ne izgubim. Sad je taj strah nestao...shvatila sam da ti značim u životu...da si tu za mene i da me voliš.

 

Hmmm...opet ja skrećem od samog naslova, jer sam htijela pisati nešto o tebi, a ne o nama ili o meni...al' šta ću ja sam samo malo više zaljubljena...malo više luda J.

 

E sad ljubavi pišem o tebi..... J

 

Ti, Semir Mujadžić, J si nešto najljepše što mi se desilo u životu i zbog čega nisam zažalila niti  jednu jedinu sekundu. Tvoje postojanje u mom životu me učinilo ovakvom kakvom sad jesam...SRETNOM...ISPUNJENOM...SPREMNOM NA SVE ZA LJUBAV. Zbog tebe se ne bojim života...ne bojim se ljudi (prijatelja)...niti njihovih reakcija. Ono što si ti stvorio u meni, u mojoj duši, ne može se jednostavno opisati riječima...HVALA TI!!! Takav kakav jesi morao si mi se desiti, Bog je tako htio...Bog je htio da smo mi skupa...HVALA TI BOŽE!!!

Ljubavi moraš shvatiti da sam ja u tebi našla sve ono što sam nekad tražila...sve ono što drugi nisu imali...LJUBAV!!! Pomalo luckastu, slatku, al' ipak iskrenu LJUBAV. Ja sam po prvi put u životu zaljubljena i po prvi put iskreno volim, to sam tek sad shvatila...sad kad si ti tu.

Sve ovo pomalo djeluje nestvarno, al' ipak je jako slatko...ludo J.

Čim pogledam tvoju sliku ili naše slike...oči mi zablistaju. Čim mi odzvoniš ili pošalješ poruku...na mom licu se ukaže osmijeh. Želim i molim Boga da ovo traje zauvijek.

Znam ljubavi da je i tebi stalo i da ti sve ovo osjećaš kao i ja, al' jednostavno nećeš da se „previše“ vežeš, da to nebi postala opsesija, a ne ljubav. To mi se jako sviđa kod tebe i poštujem to.

 

Još ti moram reći da imaš extra drušvo, da mi se jako sviđa i da mi je drago sa su me prihvatili ovakvu kakva jesam. Nisam zažalila što sam ti rekla da se pomiriš s njima...jer dušo prijateljstvo je smisao života...to je nešto bez čega čovjek ne funkcioniše. Uvijek budi tu za Irmu, Mirela i Stupca, jer i oni su tu za tebe. Mogu te nekad razočarati, al' ipak uvijek su tu za tebe...ma kaki oni bili...tvoji su.

 

Ja imam dosta prijatelja i prijateljica...mogu se svakom povjeriti, ali još uvijek nemam onu „posebnu“ osobu. Amina mi je tu u Sarajevu, Šejla u Krupi, Hana je bila i u Krupi i u Sarajevu, međutim desilo se šta se desilo i više nismo tako dobre kao prije. Kasim je tu uvijek za mene...i hvala mu za to. Postoji sad jedna nova osoba koju znam već duže vrijeme, ali se nismo nešto pretjerano družile. Međutim sad smo skupa...živimo zajedno. To je moja Maja. Jedva čekam da upoznaš tu osobu...da je vidiš i osjetiš tu dobrotu. Ljudi su okrutni i svašta su pričali, ali ja sam sad drugačija i ne vjerujem svakom...tako da su sve te glupe priče za mene jako providne.

 

Ljubavi ovdje bih stavila tački na sve....

 

Znaj da te volim najviše na svijetu...da u meni možeš imati i djevojku i prijateljicu i savjetnika...tu sam kad ti god zatrebam...tu sam i kad nisam tu... J

 

Volim te srećo moja....

 

 


Stariji postovi

SkRiVeNe VaTrE
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


Đorđe Balašević - D-moll
Odlutaš ponekad i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dođe d-moll.

Spusti se k'o lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to.

Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav d-moll.

Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše
- vuče mi rukav: "Idemo!"

Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila...


Đorđe Balašević - Narodnjaci
Narodnjaci su preuzeli stvar,
znaju sistem i stvaraju dar-mar.
Rasturaju po pitanju tiraža,
sve veća je blamaža biti neko od nas.

Narodnjaci su ukrali moj bend,
narodnjaci su federalni trend
a mi smo gurnuti u ilegalu,
na kom tajnom kanalu naći bazu i spas?

O narodnjaci,
sve vam je u šaci al' zašto da se baci?
Ma ostavite nešto i za nas.
Narodnjaci, braćo i zemljaci,
budite ortaci pa smanjite taj gas!

Narodnjaci na ključnim mestima.
Narodnjaci u glavnim vestima.
Na džinovskim plakatima u boji,
kud koji mili moji, da vam ne čujem glas.

Narodnjaci sa našim curama.
Narodnjaci u svim strukturama.
Od udruženog rada pa do sporta,
narodnjak ante portas, njihov dolazi čas!

O narodnjaci...

Nemaju njive te perspektive, armiran beton zove nas sad.
A snovi lebde između negde na relaciji selo - grad.
Nastupa era amatera, iz svoje kože moze se sad.
Rapidno stasa hibridna klasa na pola puta selo - grad.

Narodnjaci...

Narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci...


Đorđe Balašević - Neki novi klinci
Moj deda već dugo ore nebeske njive,
ali baka još čuva sve stvari i sliku našeg sveca.
Na dan kad sam rođen, tu je posađen orah,
i u avliji pod gustom krošnjom sad igraju se deca.

Neki novi klinci...

Kroz maglu treperi devet sveća na torti
tad sam dobio par mandarina i malog belog zeca.
U maju još uvek zriju komšijske bašte,
ali trešnje i zelene kajsije kradu druga deca.

Neki novi klinci...

Moj drugar Milutin, druga klupa do vrata,
ima klinca od četiri i po i uči ga da peca.
Ponekad ga sretnem, mahne kroz prozor kola,
a u porti, za loptom sad jurcaju neka druga deca.

Neki novi klinci...

A ja, ja se kockam sa prevarantom životom,
iz rukava on svakoga dana izvuče nekog keca.
I stariji mi kažu:"Sad si u pravom dobu!"
A u ulici Jovana Cvijića rastu druga deca.

Neki novi klinci...

Đorđe Balašević - Baby Blue
Kad ljubim glavu gubim, kad ljubim stvarno ljubim,
i zato kad te spazim ja besomučno trubim.
I fućkam kao klipan, crvenim k'o tulipan
jer ti si jedno čudo Baby Blue.

Prošao sam sve to, sito and rešeto,
moj dosije - to je rat i mir.
Al' sad nemam takta, sve ostavljam ad acta,
proleće je krivo svemu, što imam tremu.

I sanjarim o tebi, sve ljubim te u sebi
i patim, kako ne bi, jer volim te, my baby!

Pratim te k'o UDBA, jer ti si moja sudba,
ma ti si jedno čudo Baby Blue!

Dajem sve za žeton, okrenem telefon,
u, pa se smrznem kad ti čujem glas.
O, slušalicu spustim, zbogom snovi pusti,
smisliću do sutra nešto, tešim se vešto.

I sanjarim o tebi...

O, kako da ti priđem? Popnem se pa siđem,
iza tvojih vrata svira jazz!
Ne znam šta bi više, zazvonim pa zbrišem.
Širok mi je dijapazon, smisliću bolji fazon.

Sanjarim o tebi...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19028

Powered by Blogger.ba